Hrvatske priče i legende na hrvatskom znakovnom jeziku
Mjesečni arhivi: svibanj 2015.
Ritam, znakovi i rap (HRT)
RITAM, ZNAKOVI I RAP
Premijera predstave: 14.05.2009. Kazalište KNAP, Kulturni centar Pešćenica
Koreografija: Sandra Banić Naumovski i Selma Banich
Glazba: Adam Semijalac
Svjetlo: Mario Vnučec
Produkcija: Udruga ‘Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN’
Za producenta: Angel Naumovski
Plešu: Ana Gamilec Mažuran, Ružica Kežman, Robert Lovrić, Goran Matijević, Angel Naumovski, Milena Rašković, Branka Rešetar, Slavica Pemper, Lea Starčević, Lino Ujčić i Iva Vrbos
Gostovanja:
– 30.11.2009. u Rijeci
– svibanj, 2009. – 7. Festival prvih na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
– 19.12.2009. u Novoj Gradiški
MUKE I JADI GLUHIH PREPRODAVAČA PRIVJESAKA
Premijera predstave: 21.05.2008. Kulturni centar Peščenica
Ideja, sinopsis i režija: Angel Naumovski
Glazbena podloga: Adam Semijalc
Glas: Dinko Vujević
Svjetlo i tehničko vođenje predstave: Mario Vnučec
Scenografija: Udruga “Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”
Dizajn plakata i programskih knjižnica: OFFSTUDIO/ Ana Banić i Maša Vukmanović
Produkcija: Udruga “Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”
Glume: Milena Rašković, Angel Naumovski, Lino Ujčić, Goran Matijević, Branka Rešetar, Iva Vrbos,Slavica Pemper i Ivan Plejić
Predstava je realizirana potporom Gradskog ureda za obrazovanje,kulturu i šport i Ministarstva kulture.
Posebno zahvaljujemo Kulturnom centru “Peščenica”, Sandri Banić Naumovski i Ioanu Barbu na podršci i pomoći.
Zahvaljujemo: Veroni, Dušanu, Damiru i ostalima na savjetima i pomoći.
Gluhi preprodavači privjesaka. U prvi mah, to izgleda kao svima opće poznata i jasna stvar, stvar o kojoj ne treba trošiti puno riječi. Jednostavna borba za goli život tj. zaradu i preživljavanje. Ali, za one koji znaju više o tome, to je i krvava borba za svojim položajem u društvu. Sve što ste vidjeli na javnim prostorima, nije ravno onim situacijama koji se događaju u ozbiljnim trenucima “iza kulisa”. “Jer pokvarenost ovog svijeta je golema i čovjek se stalno mora kretati na nogama kako mu ih ne bi ukali” (Bertolt Brecht)
PJESMA GLUHONIJEMOG
Autor slijedeće pjesme je gluhonijem i
moli ljubazno da je otkupite!
Ti čuješ glasove svojih ljubljenih,
čuješ pjevajući zbor ptica,
čuješ let marljivih pčela,
svi ovi tonovi prodiru do tvojih ušiju.
Ti čuješ zvonjavu zvona
sa visokog crkvenog zvonika;
čuješ što tvoja djeca pjevaju,
te time imaš vrhunsku radost.
Na radiju čuješ pjesme i muziku,
pričaš o ljubavi i politici,
čuješ sve što se oko tebe događa,
kako li je čujnost velika sreća!
Sve je to gluhonijemom uskraćeno,
jer ga te patnje muče,
ništa ne čuje i jedva može govoriti.
Kakav li je to tek život?
Zamisli se , da ti više ne čuješ,
kako li bi za tebe težak život bio,
kada ne bi čuo to što tvoji najdraži govore,
Kakav li je to život? Pitao bi sebe.
RUKE KOJE PLAČU III: Katastrofa
Premijera predstave: 20.prosinca 2014. Kulturni centar Trešnjevka
Ideja, sinopsis i režija: Angel Naumovski
Svjetlo: Claudio Canciani
Glazba: Dražen Maleković i Angel Naumovski
Prevođenje na hrvatski znakovni jezik i hrvatski jezik: Marta Slamić
Scenografija i kostimografija: Dramski studio DLAN
Dizajn: Lino Ujčić
Glume: Iva Vrbos, Branka Rešetar, Petra Podhorsky, Goran Matijević, Mingsheng Pi i Lino Ujčić
Kad je sve izgubljeno ostaje budućnost.
Budućnost se ne može predviđati nego se treba stvarati.
Ne želim budućnost koja će prekinuti veze s prošlošću.
Ove tri rečenice su temelj predstave. U predstavi prošlost, sadašnjost i budućnost ne mogu biti međusobno povezane niti autonomne. To je prokletstvo koje je ovu predstavu pratilo i uvijek će je pratiti. Jedino nam preostaje misliti kako se nositi s prokletstvom – prihvatiti ga kao prijatelja i pomiriti se s njim ili surađivati kao s neprijateljem i pokušavati raditi kompromise!?
Foto: Jerko Ban
VUK I TRI PRAŠČIĆA
Premijera predstave: 14.travnja 2012 u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica
Režija i scenarij: Dušan Došenović
Odabir svjetla: Marinko Radočaj
Odabir tona: Angel Naumovski
Kostimografija: Udruga Gluhih i nagluhih grada Zagreba
Dizajn promotivnog materijala: Mihaela Vlašić
Glumci: Branka Rešetar, Rina – Azra Jusić, Mihaela Vlašić, Petra Podhorsky i Dušan Došenović
BB
Premijera predsave: 21. ožujka 2012. premijera u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica
Ideja, režija i scenarij: Angel Naumovski
Kostimografija i scenografija: Dramski studio “DLAN”
Odabir svjetla: Mario Vnučec
Odabir glazbe: Mario Kovač
Naracija: Damir Kantoci
Plakat i programske knjižice: Lino Ujčić
Glume: Lino Ujčić, Mingsheng Pi, Dušan Došenović, Lea Starčević, Iva Vrbos, Branka Rešetar, Angel Naumovski
Velik Brat je svugdje – oko nas, nad nama, iza nas, ispred nas, ispod nas, u nama….
Bilo kuda, Veliki brat svuda!…..
RUKE KOJE PLAČU II: Biti Gluh ili gluh, koga briga!?
Premijera predstave: 18.03.2010. u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica
Ideja, režija i scenarij: Angel Naumovski
Odabir glazbe: Mario Kovač i Angel Naumovski
Scenski pokret: Sandra Banić Naumovski
Svjetlo: Marinko Radočaj
Scenografija i kostimografija: Udruga „Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“
Produkcija: Udruga „Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“
Dizajn promotivnog materijala: Lino Ujčić
Glume: Robert Lovrić, Milena Rašković, Branka Rešetar, Slavica Pemper, Lea Starčević, Lino Ujčić, Dušan Došenović, Iva Vrbos, Angel Naumovski i Vojin Perić (glas)
Predstava je ostvarena uz potporu Ureda za obrazovanje,kulturu i šport grada Zagreba i Ministarstva kulture.
Izvedbe predstave:
02.-09.10.2010. – SALVIA, Europski festival umjetnosti i kulture Gluhih u Ljubljani, Slovenija.
28.11.2010. u HKD u Rijeci
“Ruke koje plaču II – Biti Gluh ili gluh, koga briga!?” je nastavak predstave “Ruke koje plaču” s naglaskom na posebnom položaju različitih grupacija osoba s oštečenjem sluha. Kao i svugdje u našem multinacionalnom društvu, u malom društvu naizgled međusobno jednakih , ipak postoje razlike između samih tih malih grupičica. Poanta predstave je da u Zakonu ne postoje stavke niti akti koji prepoznaju te grupičiće, odnosno, pred Zakonom su svi isti, ljudi od krvi i mesa koji na jedvite jade preživljavaju u korumpiranom i častohlepnom društvu kojim upravljaju pojedinci, zapravo moćnici.
PINOKIO
Premijera predstave: 16.lipnja 2014. u Kulturnom centru Trešnjevka, Zagreb
Režija: Lino Ujčić
Odabir glazbe: Dražen Maleković
Majstor rasvjete: Claudio Canciani
Scenografija i kostimografija: Dramski studio DLAN
Glume: Iva Vrbos, Mingsheng Pi , Lino Ujčić i Angel Naumovski
Foto: Jerko Ban
I u novom suvremenom svijetu živi Pinokio u svojim lažima, ovisnostima, bježanju od odgovornosti …
Pogledajte našu dramu novog – starog Pinokia i možda zajedno otkrijemo smisao života i stvorimo bolji svijet..?!
Ova predstava se bavi suvremenim, novim, modernim Pinocchiom koji, iako ima moblini telefon i tablet, pravi iste pogreske: zivi u svojim lazima i ovisnostima, bjezi od odgovornosti. On je djelo modernog inzenjera robotike koji u njemu vidi sina i salje ga u skolu, gdje Pinocchio nauci vise od zlocestog ucenika nego od nastavnika. Nauci lagati. Prolazi kroz niz, uglavnom smijesnih, situacija, i nakon zadnje, pocne razmisljati o posljedicma svojih postupaka i kako ce one imati utjecaj na njegovog voljenog oca. To je trenutak u kojem, uz pomoc vile, on postane pravi djecak. Naucio je zivotnu lekciju: otvorio je svoje srce i tako postao boljom osobom.
GULLIVEROVA PUTOVANJA
Premijera predstave: 10.02.2011. u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica
Ideja i sinopsis: Angel Naumovski
Majstor rasvjete: Marinko Radočaj
Odabir glazbe: Damir Šimunović
Kostimografija: Lana Stojsavljević i Lea Starčević
Scenografija: Dramski studio „DLAN“
Oblikovanje propagandnog materijala: Lino Ujčić
Glume: Iva Vrbos, Branka Rešetar, Slavica Pemper, Lea Starčević, Dušan Došenović; Lino Ujčić i Angel Naumovski
Gulliver, nakon brodoloma, drugačiji u zemlji Dugih Stopala, stranac kojega nitko ne razumije i ne mogu ga mjeriti sa samima sobom i kojega se zbog njegove različitosti plaše, užasavaju i pokušavaju se uspoređivati sa njim. U Gulliverovoj je drugosti, osim njegove nesreće, i velika prednost, koju ne mogu ostvariti Duga Stopala. To je prilagođavanje životnom standardu, normama i navikama društva u kojem se sad nalazi. Duga stopala tu prednost ne mogu prihvatiti i tu se pobuđuju neki Smrtni grijesi koji su sveprisutni u društvu Dugih Stopala – blud, ljubomora, oholost, zavist, … I što Gulliver više pokušava postati dijelom stvarnosti Dugih Stopala, sve više se udaljava i naposljetku bježi, spašavajući se na napravi koju je sam izradio na opći užas Dugih Stopala.