Premijera predstave: 21.06.2006.  Zagreb, Kazalište KNAP, Kulturni centar Pešćenica

Scenarij i režija: Angel Naumovski
Suradnica na scenariju: Vesna Ivasović
Scenski pokret: Sandra Banić
Odabir glazbe: Mario Kovač i Sandra Banić
Svjetlo: Mario Vnučec
Scenografija: „DLAN“ i Lino Ujčić
Savjetnici: Ljiljana Zagorac i Mario Kovač
Glume: Milena Rašković, Angel Naumovski, Goran Matijević, Jasminka Težak,  Robert Lovrić, Branka Rešetar, Iva Vrbos, Lino Ujčić, Slavica Pemper, Ivan Plejić i Vojin Perić (glas dekana)
Produkcija: Udruga „Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“

„Ruke koje plaču” je priča o položaju i tretmanu gluhih osoba u društvu, od vremena o kojem imamo povijesne zapise pa sve do danas. Danas neki “posebni” ljudi polako dobivaju svoje mjesto u društvu. Što je s onim “posebnim” ljudima koji to mjesto ne uspijevaju dobiti i što se događa među samim “posebnim” ljudima, pitanja su koja otvara ova predstava.

Video i fotografija: Jadran Boban

Premijera predstave: 14.05.2009. Kazalište KNAP, Kulturni centar Pešćenica

Koreografija: Sandra Banić Naumovski i Selma Banich

Glazba: Adam Semijalac
Svjetlo: Mario Vnučec

Produkcija: Udruga ‘Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN’
Za producenta: Angel Naumovski
Plešu: Ana Gamilec Mažuran, Ružica Kežman, Robert Lovrić, Goran Matijević, Angel Naumovski, Milena Rašković, Branka Rešetar,  Slavica Pemper, Lea Starčević, Lino Ujčić i Iva Vrbos

Gostovanja:
– 30.11.2009. u Rijeci
– svibanj, 2009. –  7. Festival prvih na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
– 19.12.2009. u Novoj Gradiški

Premijera predstave: 21.05.2008. Kulturni centar Peščenica

Ideja, sinopsis i režija: Angel Naumovski
Glazbena podloga: Adam Semijalc
Glas: Dinko Vujević
Svjetlo i tehničko vođenje predstave: Mario Vnučec
Scenografija: Udruga “Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”
Dizajn plakata i programskih knjižnica: OFFSTUDIO/ Ana Banić i Maša Vukmanović
Produkcija: Udruga “Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”
Glume: Milena Rašković, Angel Naumovski, Lino Ujčić, Goran Matijević, Branka Rešetar, Iva Vrbos,Slavica Pemper i Ivan Plejić

Predstava je realizirana potporom Gradskog ureda za obrazovanje,kulturu i šport i Ministarstva kulture.
Posebno zahvaljujemo Kulturnom centru “Peščenica”, Sandri Banić Naumovski i Ioanu Barbu na podršci i pomoći.
Zahvaljujemo: Veroni, Dušanu, Damiru i ostalima na savjetima i pomoći.

Gluhi preprodavači privjesaka. U prvi mah, to izgleda kao svima opće poznata i jasna stvar, stvar o kojoj ne treba trošiti puno riječi. Jednostavna borba za goli život tj. zaradu i preživljavanje. Ali, za one koji znaju više o tome, to je i krvava borba za svojim položajem u društvu. Sve što ste vidjeli na javnim prostorima, nije ravno onim situacijama koji se događaju u ozbiljnim trenucima “iza kulisa”. “Jer pokvarenost ovog svijeta je golema i čovjek se stalno mora kretati na nogama kako mu ih ne bi ukali” (Bertolt Brecht)

PJESMA GLUHONIJEMOG
Autor slijedeće pjesme je gluhonijem i
moli ljubazno da je otkupite!

Ti čuješ glasove svojih ljubljenih,
čuješ pjevajući zbor ptica,
čuješ let marljivih pčela,
svi ovi tonovi prodiru do tvojih ušiju.

Ti čuješ zvonjavu zvona
sa visokog crkvenog zvonika;
čuješ što tvoja djeca pjevaju,
te time imaš vrhunsku radost.

Na radiju čuješ pjesme i muziku,
pričaš o ljubavi i politici,
čuješ sve što se oko tebe događa,
kako li je čujnost velika sreća!

Sve je to gluhonijemom uskraćeno,
jer ga te patnje muče,
ništa ne čuje i jedva može govoriti.
Kakav li je to tek život?

Zamisli se , da ti više ne čuješ,
kako li bi za tebe težak život bio,
kada ne bi čuo to što tvoji najdraži govore,
Kakav li je to život? Pitao bi sebe.

Premijera predstave: 20.prosinca 2014. Kulturni centar Trešnjevka

Ideja, sinopsis i režija: Angel Naumovski
Svjetlo:  Claudio Canciani
Glazba: Dražen Maleković i Angel Naumovski
Prevođenje na hrvatski znakovni jezik i hrvatski jezik: Marta Slamić
Scenografija i kostimografija: Dramski studio DLAN
Dizajn: Lino Ujčić
Glume: Iva Vrbos, Branka Rešetar, Petra Podhorsky, Goran Matijević,  Mingsheng Pi  i Lino Ujčić

Kad je sve izgubljeno ostaje budućnost.
Budućnost se ne može predviđati nego se treba stvarati.
Ne želim budućnost koja će prekinuti veze s prošlošću.

Ove tri rečenice su temelj predstave. U predstavi prošlost, sadašnjost i budućnost ne mogu biti međusobno povezane niti autonomne. To je prokletstvo koje je  ovu predstavu pratilo i uvijek će je pratiti. Jedino nam preostaje misliti kako se nositi s prokletstvom – prihvatiti ga kao prijatelja i pomiriti se s njim ili surađivati kao s neprijateljem i pokušavati raditi kompromise!?

Foto: Jerko Ban

Premijera predstave: 14.travnja 2012  u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica

Režija i scenarij: Dušan Došenović
Odabir svjetla: Marinko Radočaj
Odabir tona: Angel Naumovski
Kostimografija: Udruga Gluhih i nagluhih grada Zagreba
Dizajn promotivnog materijala: Mihaela Vlašić
Glumci: Branka Rešetar, Rina – Azra Jusić, Mihaela Vlašić, Petra Podhorsky i Dušan Došenović

Premijera predsave: 21. ožujka 2012. premijera u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica

Ideja, režija i scenarij: Angel Naumovski
Kostimografija i scenografija: Dramski studio “DLAN”
Odabir svjetla: Mario Vnučec
Odabir glazbe: Mario Kovač
Naracija: Damir Kantoci
Plakat i programske knjižice: Lino Ujčić
Glume: Lino Ujčić, Mingsheng Pi, Dušan Došenović, Lea Starčević, Iva Vrbos, Branka Rešetar, Angel Naumovski

Velik Brat je svugdje – oko nas, nad nama, iza nas, ispred nas, ispod nas, u nama….
Bilo kuda, Veliki brat svuda!…..

Premijera predstave: 18.03.2010.  u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica

Ideja, režija i scenarij: Angel Naumovski
Odabir glazbe: Mario Kovač i Angel Naumovski
Scenski pokret: Sandra Banić Naumovski
Svjetlo: Marinko Radočaj
 Scenografija i kostimografija: Udruga „Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“
Produkcija: Udruga „Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“
Dizajn promotivnog materijala: Lino Ujčić
Glume: Robert Lovrić, Milena Rašković, Branka Rešetar,  Slavica Pemper, Lea Starčević, Lino Ujčić, Dušan Došenović, Iva Vrbos, Angel Naumovski i Vojin Perić (glas)

Predstava je ostvarena uz  potporu  Ureda za obrazovanje,kulturu i šport grada Zagreba  i Ministarstva kulture.

Izvedbe predstave:
02.-09.10.2010. – SALVIA, Europski festival umjetnosti i kulture Gluhih u Ljubljani, Slovenija.

28.11.2010. u HKD u Rijeci

“Ruke koje plaču II – Biti Gluh ili gluh, koga briga!?” je nastavak predstave “Ruke koje plaču” s naglaskom na posebnom položaju različitih grupacija osoba s oštečenjem sluha. Kao i svugdje u našem  multinacionalnom društvu, u malom društvu naizgled međusobno jednakih , ipak postoje razlike između samih tih malih grupičica. Poanta predstave je da u Zakonu ne postoje stavke niti akti koji prepoznaju te grupičiće, odnosno, pred Zakonom su svi isti, ljudi od krvi i mesa koji na jedvite jade preživljavaju u korumpiranom i častohlepnom društvu kojim upravljaju pojedinci, zapravo moćnici.