Na 40. godišnjicu postojanja udruge „Laurent Clerc“, gluhog Francuza koji je nazvan „Apostolom gluhih u Americi“, pozvani su brojni gosti iz SAD-a, Kanade i štovatelji tog velikog čovjeka.
Između ostalih pozvani smo i mi iz udruge „DLAN“. Poziv nam je zapravo uputio gospodin Jordan Eickman , tajnik DHI s kojim smo se družili 2022 na kongresu organiziranom u Zagrebu i Ljubljani, kad smo mi bili uspješni domaćini, te nam je uručena značka i pohvala. Proslava je organiziran od 14. lipnja do 16. lipnja u rodnom mjestu Laurenta Clerca u La Balme Grottes blizu Lyona u Francuskoj.
Domaćini su to dobro organizirali nudeći mnoštvo sadržaja u obliku održavanja predavanja i prezentacija vezanih za život gluhih u sadašnjim turbulentnim vremenima. Cijelo vrijeme su gluhi iz SAD-a, Francuske, Kanade i posjetitelji cirkurali uz postavljene umjetničke štandove što je svima omogućavalo puno susreta, druženja, razmjene iskustva i puno stvaralačko-umjetničkih doživljaja, a mogli su si i svi mogli nabaviti mnoštvo raznih rukotvorina koje su nudili gluhi. Posebno nas je impresionirao 80 godišnji skulptor u drvu, gluhi Francuz Pierre Athurion.
Ujedno je obilježena i 20- to godišnjica postojanja muzeja „Laurent Clerc“, te je organizirana posjeta, razgledavanje i uživanje u izloženim eksponatima, knjigama, fotografijama iz Clercovog života. Posjetili smo i crkvu Saint Pierre gdje je Laurent Clerc kršten kao i njegovu rodnu kuću gdje je namještaj iz njegovog doba. Bilo je to duboko i dojmljivo iskustvo!
U večernjim satima zabavljali su nas glumci iz Italije – Maurizio Scarpa,Češke – Michaela Kosiecova, Španjolske – Javier Guisado – Chavi i Francuske-Nicolas Cheucle.
- Druženje sa potpredsjednikom i tajnikom DHI prilikom uručivanja priznanja Angelu i Lini.
Tko je Lauren Clerc, gluhi Francuz „Apostol gluhih u Americi“?
Laurent Clerc odigrao je značajnu ulogu u povijesti američkog znakovnog jezika i bio je prvi gluhi učitelj gluhih u Americi. Također je bio među prvima od o edukatora gluhih u svijetu i poznat je kao “Apostol gluhih u Americi” i “Otac gluhih”. Ne samo da je Laurent Clerc bio suosnivač prve škole za gluhe u Americi, već je bio i prvi veliki pobornik znakovnog jezika umjesto usmene nastave u Americi, zagovornik prava gluhih osoba i inspirirao je širenje obrazovanja za gluhe diljem SAD-a
Laurent Clerc također je bio prva gluha osoba koja je stala pred Kongres i prva gluha osoba koja je stala pred predsjednika Sjedinjenih Država. Jedan od najboljih dojmova koje je Clerc ostavio u povijesti znakovnog jezika je da se 58% američkog znakovnog jezika može pripisati njegovim učenjima. Laurent Clerc rođen je u malom selu u blizini Lyona u Francuskoj 26. prosinca 1785. Rođen je s sluhom, no kad je imao godinu dana, upao je u vatru. Zbog toga je izgubio i sluh i njuh. Desna strana lica bila mu je jako opečena i ostao je s ožiljcima za cijeli život. Međutim, u kasnijim godinama, ožiljci su ga samo činili još istaknutijim. Znak za njegovo ime temeljio se čak i na ožiljku. Kad je Laurentu bilo sedam godina, majka ga je odvela liječniku u Lyons, grad blizu La Balme, da ga liječi od njegove gluhoće. Dva tjedna je dobivao bolne injekcije tekućinu u uši, ali nije pomoglo. Laurent je rano djetinjstvo proveo istražujući selo, pomažući u brizi oko krava, purana i konja. Nije išao u školu i nije naučio pisati. “Moj brat i sestre komunicirali su sa mnom “kućnim znakom”, gestama koje su bile jedva nešto više od pantomime, ali su s korištenjem postale skraćene.” (Lane 1984). Međutim, nije dobio niti obrazovanje niti organiziran način komunikacije.
Godine 1797., kada je Laurent imao dvanaest godina, njegov ujak po kojem je dobio ime, Laurent Clerc, upisao ga je u Institut National de Jeune Sourds-Mirets u Parizu. Bila je to prva javna škola za gluhe u svijetu. Školu je pokrenuo svećenik po imenu Abbe De L’Epee. Ova je škola postala uzor stotinama drugih škola koje će se kasnije osnovati. Školom je upravljao Abbe Rock-Ambroise Sicard. Laurentov prvi učitelj, Jean Massieu, imao je 25 godina i bio je gluh poput njega. Massieu mu je postao mentor i doživotni prijatelj. Clerc se isticao u studiju. Međutim, opat Margaron, pomoćni učitelj, pokušao ga je naučiti izgovarati riječi. Clerc je imao poteškoća u izgovoru određenih slogova što je razbjesnilo Margarona. “Jednog dana postao je toliko nestrpljiv da me snažno udario u bradu; ugrizao sam se za jezik , rasplakao i zakleo da više nikada neću progovoriti. „Ovo iskustvo ga je učvrstilo u uvjerenju da su znakovi metoda komunikacije kojom gluhi učenici trebaju učiti. Clerc je naučio crtati i komponirati u tiskari Zavoda. Nakon samo osam godina školovanja, Clerc je izabran za učitelja, a godinu dana kasnije primljen je kao učitelj.
Godine 1815. Clerc i Massieu otišli su sa Sicardom u Englesku gdje su držali predavanja i demonstrirali svoje metode podučavanja. Jedno od njihovih predavanja pratio je i svećenik iz Hartforda, Connecticut, Thomas Hopkins Gallaudet.
G. Gallaudet je bio zabrinut što u Sjedinjenim Državama nema škola za gluhe. Njegov prijatelj i susjed Mason Fitch Cogswell imao je kćer Alice Gogswell koja je rođena gluha. Prikupili su financijsku podršku prijatelja i članova svoje zajednice, pa je Gallaudet otputovao u Europu kako bi naučio o metodama podučavanja gluhi. Ranije je Cogswell posudio knjigu Gallaudetu — Theorie des Signes, koju je napisao Sicard. Sad kad je Gallaudet bio u Londonu, član parlamenta ga je upoznao sa Sicardom. Sicard je zatim predstavio Gallaudeta Clercu. Clerc i drugi pozvali su Gallaudeta da posjeti i pohađa svakodnevnu nastavu u njihovoj ustanovi u Parizu. Rado se odazvao pozivu. Do 1816. Clerc je postao Sicardov glavni pomoćnik. Clerc je Gallaudetu davao privatne satove. Gallaudet je bio toliko impresioniran Clercom da ga je pozvao da ode u Ameriku i pomogne mu osnovati školu za gluhe. Clerc je imao samo 28 godina i znao je da ih čeka puno posla. Međutim, bio je motiviran činjenicom da mnogi gluhi Amerikanci nisu znali jezik i nisu bili obrazovani. Tako su 18. lipnja 1816. Clerc i Gallaudet otputovali u Ameriku. Putovanje je trajalo pedeset i dva dana, gdje je Clerc to vrijeme iskoristio za podučavanje Gallaudeta znakovima, a zauzvrat je od Gallaudeta dobio poduku iz engleskog jezika. Clerc je, zahvaljujući tumačenju Gallaudeta, održao mnoge govore i demonstracije svojih metoda podučavanja kako bi dobio javnu, zakonodavnu i financijsku potporu za svoje ciljeve. Prikupili su 12.000 dolara od javnosti i dodatnih 5.000 dolara od Generalne skupštine Connecticuta. “15. travnja 1817. iznajmljene sobe su činile njihovu školu koja je otvorena sa sedam učenika – Alice Cogswell bila je prva koja se upisala.” (Canlas, 1999). Škola se izvorno zvala Connecticut Asylum at Hartford for the Instruction of Deaf and Dumb Persons, ali sada se zove Američka škola za gluhe. Gallaudet je služio kao ravnatelj, a Clerc je bio glavni učitelj. Clerc je svoj život posvetio interesima ove institucije koja je bila vrlo uspješna.
3. svibnja 1819. Clerc se oženio sa gospođicom Elizabeth Boardman, bivšom učenicom. Godinu dana kasnije rodilo im se prvo dijete Elizabeth Victoria.
Clerc je podučavao studente, a također je obučavao buduće učitelje i administratore, kako čujuće tako i gluhe. Mnogi od njihovih učenika postali su produktivni gluhi građani i obrazovani gluhi vođe, šireći njegova učenja i čineći Clerca najvećim poticateljem osnivanja novih škola za gluhe u Sjedinjenim Državama u to vrijeme. Clercovi učenici i obučeni učitelji osnovali su druge škole diljem zemlje, koristeći Clercove metode podučavanja. Sve u svemu, više od trideset rezidencijalnih škola osnovano je diljem zemlje tijekom Clercova života.
Iako Clerc nikada nije pohađao koledž, dobio je nekoliko počasnih diploma za svoj pionirski rad u obrazovanju gluhih.
Clercov način podučavanja bili su francuski znakovi. Njegovi učenici naučili su te znakove za svoje studije. Međutim, za vlastitu su upotrebu također posudili ili izmijenili neke od tih znakova i pomiješali ih sa svojim izvornim znakovnim jezikom. Kako su studenti i učitelji iz Hartforda širili Clercovo učenje u njegovom originalu i u svojim modificiranim znakovima, komunikacija gluhih dobila je prepoznatljiv oblik. To se postupno razvilo u američki znakovni jezik, koji se koristio u obrazovanju i integrirao u osobne živote gluhe populacije Amerike i njezinu kulturu.
Jednom je Clerc došao u Washington, DC jer su ga zamolili da se pojavi pred Kongresom Sjedinjenih Država. Upoznao je predsjednika Jamesa Monroea, koji se zainteresirao za znakovni jezik kada je vidio Clerca kako znakuje.
Clerc je umro 18. srpnja 1869. u dobi od 84 godine. Svi su ga cijenili i poštovali. “On se smatra jednim od najvećih gluhih ljudi svih vremena, i vjerojatno je drugi nakon Gallaudeta kao dobročinitelj gluhih u Sjedinjenim Američkim državama.” (Carroll, 1991.)
